Fondacija Centar za javno pravo (CJP)

 
  • Decrease font size
  • Default font size
  • Increase font size
  • default color
  • blue color
  • green color
  
Joomla extensions and Joomla templates by JoomlaShine.com

Stručna mišljenja o članu 112 Zakona o prostornom uređenju Unsko-sanskog kantona

Zakon o prostornom uređenju i građenju Unsko-sanskog kantona primjenjuje se u verziji prečišćenog teksta od 5. jula 2013. godine. Najkraći propis ovog zakona je član 112: ”Stranka u postupku  izdavanja odobrenja za građenje je investitor”. U područjima za koja su donešeni regulacioni planovi nadležne opštinske službe i kantonalno Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać u konkretnim upravnim stvarima samo investitoru priznaju status stranke. Zainteresirana lica koja se pokušavaju, radi zaštite vlastitih prava ili nteresa, uključiti u postupak kao uzgredna stranka (zainteresirano lice) ostaju bez uspjeha. Opštinske službe i kantonalno Ministarstvo odbijaju ovakve zahtjeve tvrdeći da je samo investitor stranka u postupku i da je relevantan propis, član 112 kantonalnog Zakona o građenju lex specialis u odnosu na federalni Zakon o upravnom postupku, tako da se aktivna legitimacija osigurava samo investitorima. Budući da se ovakvom praksom bez pravne zaštite ostavlja neodređen krug lica postavlja se pitanje da li je ovakvo tumačenje i primjena člana 112 zakonito, odnosno, da li je sam propis ustavan.

Centar za javno pravo donosi dva stručna mišljenja o opisanom problemu i njihovim objavljivanjem skreće pažnju na praksu organa uprave Unsko-sanskog kantona koja nije u skladu sa opštim upravnim postupkom. Istovremeno obje ekspertize pokazuju da je član 112 u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Stručna mišljenja su napisana na osnovu dva rješenja, jednog Opštinske službe za prostorno uređenje, građenje i stambene poslove Opštine Sanski Most i drugog, Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, koje je donešeno u žalbenom postupku. Prva ekspertiza se može preuzeti ovdje, a druga ekspertiza ovdje.

Prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba sa duševnim smetnjama u zdravstvene ustanove - medicinski i pravni aspekti

Prisilna hospitalizacija osoba sa duševnim smetnjama je složeno medicinsko i pravno pitanje koje otvara niz etičkih dilema. Društvo ima legitimno pravo da se zaštiti od osoba koje ugrožavaju društveni poredak, uključujući i one koje to čine usljed bolesti. Stoga se prisilna hospitalizacija osoba sa duševnim smetnjama smatra dopuštenom i prihvatljivom metodom društvene zaštite i nadzora nad tim osobama. S obzirom da se na ovaj način značajno ograničavaju neka osnovna ljudska prava, neophodno je osigurati da se postupak za prisilnu hospitalizaciju odvija na zakonit način. Autori u ovom radu ističu najvažnije medicinske i pravne aspekte prisilne hospitalizacije, ukazuju na nedorečenosti u važećim propisima koje dovode do određenih dilema u praksi, te daju prijedloge de lege ferenda. Analiza se može preuzeti ovdje.

Ocjenjivanje sudija u BiH

Rad Sane Čengić donosi detaljan prikaz sistema ocjenjivanja sudija u Bosni i Hercegovini. Centralna tema je analiza kriterija za ocjenjivanje, a rezultat je prijedlog za detaljniju preradu kriterija, kako bi se dobio korektan uvid u stvarne učinke svakog sudije. Rad se može preuzeti ovdje.

Izborni sporovi - odnos Upravnog i Ustavnog suda Srbije

Rješavanje izbornih sporova u pravnom sistemu Republike Srbije povjereno je visokim pravosudnim institucijama: Upravnom i Ustavnom sudu. Uopšte uzevši odnos Upravnog i Ustavnog suda, radi se o paralelnim nadležnostima. Ustavni sud se ne pojavljuje kao ’’nadređen’’ u odnosu na Upravni sud. Međutim, odlučivanje Ustavnog suda po ustavnim žalbama stvara drugačiju perspektivu odnosa dva suda i dovodi Ustavni sud u poziciju da preispituje stavove Upravnog suda u postupku povodom zaštite izbornog prava, kao Ustavom garantovanog prava. Osnovni nedostaci koji se prepoznaju u ovako utvrđenom institucionalnom okviru odnose se na nedovoljnu preciznost pravila po kojima nadležni organi postupaju, uz nedovoljno poštovanje principa audiatur et altera pars i nedostatak javnosti u rješavanju sporova. To se, prije svega, odnosi na odsustvo javne rasprave u postupku pred Upravnim sudom. O problemu i njegovim dimenzijama u analizi Maje Nastić koja se može preuzeti ovdje.

Pravna zaštita građana od prekograničnog onečišćenja zraka

U analizi Lane Ofak i Paule Jelčić otvara se zanimljivo pravno pitanje odgovornosti za onečišćenje zraka u situaciji koja pogađa više država. Povod je onečišćenje zraka u Slavonskom brodu do kojeg je došlo radom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Pitanje je, postoji li pravna zaštita građana od prekoračenog onečišćenja zraka kada se izvor onečišćenja nalazi u drugoj državi. Rad daje pregled mogućnosti pravne zaštite koja stoji na raspolaganju građanima u situacijama prekograničnog onečišćenja zraka. Takve mogućnosti proizlaze iz prava Europske unije i tri međunarodne konvencije koje se primjenjuju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Rad se može preuzeti ovdje.

Azil u Republici Hrvatskoj godinu dana nakon ulaska u Europsku uniju

U analizi Jasne Barberić sažet je i dat okvirni pregled trenutne situacije u području sustava azila u Hrvatskoj. Analiza dolazi godinu dana nakon pristupa Hrvatske EU, deset godina od stupanja na snagu hrvatskog Zakona o azilu i ona donosi presjek aktivnosti vlade RH kao i prikaz problema koji postoje u praksi integracije stranaca u hrvatsko društvo. Analiza se može preuzeti ovdje

Pravna zaštita od nezakonitog postupanja u djelatnosti obrane od poplava u Republici Hrvatskoj

U radu Antuna Žagara je prikazana pravna zaštita od postupanja u području obrane od poplava u Republici Hrvatskoj kroz odgovornost za štetu prema pravilima odštetnog prava i upravnopravnu zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga. Autor najprije opisuje djelatnost obrane od poplava,  a potom prikazuje pravna pravila koja su izvor prava na zaštitu od nezakonitog i nepravilnog obavljanja djelatnosti. Analiza pravnih pravila se koncentrira na pretpostavke za postojanje i ostvarenje prava na zaštitu i na neujednačena pitanja u pravnoj praksi. Na osnovu interpretacije općih načela upravnog prava dolazi se do teze o opsegu zaštite na koji korisnici imaju pravo. Autor pokazuje da zbog neujednačene i siromašne pravne prakse i niske razine svijesti o pravu na zaštitu ova tema dobija na važnosti jer su posljednje poplave na najgori način pokazale koliko je ovo pitanje aktualno. Rad se može preuzeti ovdje.

O nekim otvorenim pitanjima primjene hrvatskog Zakona o ustanovama

O kvaliteti obavljanja djelatnosti javnih ustanova u velikoj mjeri ovisi kvaliteta života stanovnika pojedine zemlje. Dijelovi javnog  sektora s najviše zaposlenih (obrazovanje svih stupnjeva i zdravstvo) organizirani su kroz javne ustanove. Tako se javne ustanove javljaju i kao jedan od najvažnijih poslodavaca, ali i kao veliki potrošači javnog novca. Njihovo racionalno poslovanje indirektno utječe na financijsko opterećenje građana i gospodarstva. Zakon o ustanovama je jedan od dugovječnijih i najstabilnijih sistemskih zakona u Hrvatskoj. Njegovu dosadašnju primjenu prati više interpretacijskih poteškoća. U analizi saradnika CJP dr. Rajka Alena prikazuju se poteškoće u pogledu proporcije ovlasti i odgovornosti direktora ustanova, u pogledu postojanja obaveze popunjavanja funkcije direktora, pravne prirode radnog odnosa, uzajamnog odnosa hrvatskog Zakona o ustanovama i Zakona o pravu na pristup informacijama. Autor ukazuje na otvorena pitanja i nudi odgovore na neka od njih. Rad se može preuzeti ovdje.

Presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zornić protiv BiH

Europski sud za ljudska prava je 15. jula donio presudu u predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine (predmet broj 3681/06). Sud je zaključio da je došlo do povrede člana 14 (zabrana diskriminacije) u vezi sa članom 3 Protokola broj 1 (pravo na slobodne izbore) uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Povreda se odnosi na nemogućnost gospođe Zornić da učestvuje na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine. Sud je zaključio i da je došlo do povrede člana 1 Protokola broj 12 (opća zabrana diskriminacije) uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima u odnosu na nemogućnost gospođe Zornić da učestvuje na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Saznaj više...

Prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Vladi Federacije BiH

CJP je na vlastitu inicijativu izradio obrazložen prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vladi Federacije BiH. Motiv za ovaj prijedlog je permanentna kriza u kojoj se od svoga izbora nalazio aktuelni saziv Vlade FBiH. Nacrt sa detaljnim obrazloženjem se može preuzeti ovdje.

Kako funkcioniše institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini

Trenutno je u parlamentarnoj proceduri Zakon o dopunama Zakona o ombudsmanu Bosne i Hercegovine. Ovom dopunom zakona se proširuje nadležnost ombudsmana i uvodi Odjel za prevenciju i zaštitu od torture i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka u BiH. CJP je svojim analizama ranije skretao pažnju na nestručan rad ombusmana i na izbjegavanje da se koristi izričitim zakonskim ovlaštenjima u upravnom postupku (usp. A. Ohranović, Ombudsmen za ljudska prava u izvještaju za 2012. godinu, Sveske za javno pravo broj 13). Analizom saradnice FCJP, Enese Mrkaljević, ponovo skrećemo pažnju na ozbiljne strukturne slabosti u koncepciji bosanskohercegovačkog ombudsmana: nestručan rad, izbjegavanje političkih konflikta, zaostajanje za standardima koji su postignuti na međunarodnom planu, kao i nesposobnost da se iskoriste postojeća ovlaštenja u punom kapacitetu neće biti otklonjene posljednjom zakonskom novelom. Ukratko, institucija ombudsmana u sadašnjoj formi predstavlja nepotreban nakit bosanskohercegovačkoj institucionalnoj pretrpanosti, smislena je potpuno nova koncepcija sa preciznim ovlaštenjima i kaznenim mehanizmima. Analizu možete preuzeti ovdje.

Odgovornost države za štetu uzrokovanu pogrešnom presudom - praksa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u svjetlu prakse Suda Evropske unije

Odgovornost države za štetu nastalu usljed pogreške suda u BiH je utemeljena na čl. 172 ZOO-a FBiH i čl. 172 ZOO RS-a, koji uređuju odgovornost pravne osobe za štetu koju prouzrokuju njeni organi. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je u dvije vremenski bliske odluke utvrdio kriterije koji moraju biti ispunjeni kako bi se uspostavila državna odgovornost za štetu koja nastaje kada sud pogrešno primijeni materijalno pravo. Sud je utvrđujući kriterije koristio komparativnu analizu prakse Suda Evropske unije. Presudu su za CJP prikazali Zlatan Meškić i Maja Čolaković i može se preuzeti ovdje.

Lišenje života iz samilosti u Krivičnom zakoniku Srbije – odredba koja nije dobila svoje otelotvorenje u sudskoj praksi

U analizi naše saradnice iz Beograda, Dragane Kolarić, tematiziran je problem eutanazije i njene inkriminacije u Krivičnom zakonu Srbije. Ona ukazuje na nedorečenosti krivičnopravnih rješenja i upućuje na želju da zakonodavac naglasi razliku između običnog ubistva i lišenja života iz samilosti. Niko nema prava da uzme tuđi život ma koliko on „nekvalitetan“ bio, ali ako se to učini zbog teškog zdravstvenog stanja i na ozbiljan i izričit zahtev samog nosioca prava na život, krivica je manja. U analizi se zastupa teza da inkriminacija eutanazije kao privilegovanog ubistva treba da postoji u krivičnom zakonodavstvu i ukazuje se na uporednopravna rješenja koja mogu biti instruktivna u cijeloj regiji kod reguliranja pitanja eutanazije. Rad se može preuzeti ovdje.

Novi broj časopisa Sveske za javno pravo

Ovaj broj dolazi uz desetogodišnjicu osnivanja Visokog sudskog i tužžilačkog vijeća BiH (VSTV). Nezavisnost sudova ulazi u bilans pravne držžavnosti i, što je daleko važžnije, obrazuje pretpostavku socijalnog prosperiteta. Nezavisnost je uslovljena odnosom prema političkim strukturama, ukratko, prema nosiocima javne vlasti. Nezavisan sud ne odlučuje prema potrebama političkih institucija i funkcionera, nego prema unutrašnjem ratiu zakona. Na ovu trivijalnu premisu valja iznova upozoravati budući da je proces “potčinjavanja” treće vlasti stalno prisutan u BiH. Meko mjesto kontrole predstavlja izbor sudaca i tužžilaca zajedno sa izborom i sastavom tijela koje ih bira. Saznaj više...

Novčana kazna u srpskom krivičnom pravu

U radu Ivana Đokića se sistem novčane kazne u srpskom krivičnom pravu razmatra s obzirom na model dani/novčana kazna. On utvrđuje da taj sistem sudska praksa uopšte ne koristi, iako mu Krivični zakon Srbije daje prednost. Uz oslonac na uporedna rješenja autor predlaže napuštanje ovog modela dok se ne steknu uslovi za jednostavno utvrđivanje elemenata na osnovu kojih funkcionira sistem dani-novčana kazna. Rad se može preuzeti ovdje.

Ugovori o socijalnom osiguranju između država sljednica bivše SFR Jugoslavije i stjecanje mirovine zbrajanjem staža iz više država sljednica

Migracije u svrhu zapošljavanja u sklopu bivše federalne države imale su za posljedicu da je nemali broj osoba radio i bio osiguran u tri ili više njezinih bivših republika i pokrajina. To je izazvalo problem zbrajanja staža osiguranja iz trećih država zbog sadržaja i prirode dvostranih ugovora o socijalnom osiguranju sklopljenih između država sljednica nastalih iza bivše SFRJ. O problemu i njegovom rješenju u analizi sardanika CJP iz Zagreba, Mihovila Rismonda. Analiza se može preuzeti ovdje.

Osvrt na zakonodavni postupak u Republici Srbiji i predlozi za njegovo unapređenje

Igor Gvozdić u osvrtu na zakonodavni postupak u Republici Srbiji pokazuje da se zakonodavne procedure u Srbiji ne razlikuju značajno od uobičajenih tekovina evropskog parlamentarizma. Njegova analiza ipak utvrđuje da postoje nedostaci koji se mogu i moraju otkloniti. O prostoru za poboljšanje u radu koji se može preuzeti ovdje.

Doprinos Visokog saveta sudstva (ne)zavisnosti pravosuđa u Republici Srbiji

Saradnik CJP iz Beograda, Đorđe Marković, pokazuje da je trenutno stanje u srbijanskom pravosuđu poražavajuće i utvrđuje da je za takvo stanje odgovoran Visoki savet sudstva. Osnovni razlog za negativnu ocjenu pravosuđa je njegovo potčinjavanje izvršnoj vlasti i “potpuno gašenje” pravosudne nezavisnosti. O elementima ovog stanja i ulozi Ustavnog suda Srbije detaljno u analizi koja se može preuzeti ovdje.

Novo maloljetničko zakonodavstvo Bosne i Hercegovine

U analizi saradnice CJP Rialde Ćorović maloljetničko krivično zakonodavstvo se promatra iz perspektive restorativne pravde. Autorica polazi od stava da je restorativna pravda najznačajniji element savremenih krivičnopravnih dostignuća i provjerava u kojoj je mjeri krivično zakonodavstvo BiH, u području maloljetničke delikvencije, usklađeno sa zahtjevima restorativne pravde. Ona skroman rezultat usklađivanja objašnjava tradicionalnim mehanizmima koje poznaje naše maloljetničko krivično pravo i upozorava nedostatkom teorijske reakcije, odnosno nepoznavanjem same suštine koncepta restorativne pravde. Rad se može preuzeti ovdje.

Zakon o političkim strankama pred Ustavnim sudom Srbije

Pravo na političko udruživanje predstavlja jedno od osnovnih prava, koje nije apsolutno, što znači da njegova zaštita može naići na opravdana ograničenja, pobrojana u ustavnom aktu. Stoga, potrebno je analizirati argumente koji se nalaze pred Ustavnim sudom Srbije. Ovaj rad posvećen je ispitivanju tih argumenata, odnosno analiziranju da li je, iz materijala dostupnog javnosti, osnovano pretpostaviti da je osporenim normama Zakona o političkim strankama Srbije sloboda udruživanja ograničena preko mjere koja je dopuštena ustavnim propisom. Analiza se može preuzeti ovdje.

Pravni režim javnih okupljanja u Republici Srbiji

Javno okupljanje građana je eminentno javnopravna tema. U Republici Srbiji postoji uočljiva diskrepanca između ustavnih i zakonskih odredbi o javnom okupljanju. Analiza saradnika CJP iz Beograda, Sretena Jugovića, ukazuje na pravni i praktični značaj uočenih razlika i argumentira u prilog osavremenjivanja odredbi o razvrstavanju i prijavljivanju skupova prema njihovim tipovima. Autor zastupa tezu da je najbitnije objediniti trenutno prisutna dva posebna režima (privremene i trajne) zabrane skupova u jedan jedinstven režim. Rad se može preuzeti ovdje.

Nacrt Zakona o sudovima BiH - pravno mišljenje CJP

Ministarstvo pravde BiH je u 2013. godini finaliziralo Nacrt Zakona o sudovima BiH. Nacrt je u aprilu 2013. bio postavljen na web stranicu Ministarstva i na taj način je predstavljen radi eventualnog učešća stručne javnosti u procesu javnih konsultacija. Nacrt zakona zavređuje pažnju iz više razloga. Prije svega, radi se o izuzetno važnom zakonskom tekstu kojim se definišu nadležnost, organizacija, struktura, finansiranje te način rada dva jedina redovna suda na državnom nivou. To su Sud BiH i Viši sud BiH - kako je budući novi sud nazvan u Nacrtu. Njegovo osnivanje je odgovor na jasno izražene potrebe za reformom u oblasti organizacije sudstva u BiH. Zbog same činjenice da se uspostavlja još jedan redovni sud na državnom nivou, Nacrt se mora posmatrati kao prvi korak ka kreiranju budućeg Vrhovnog suda BiH. Međutim, osim što se Nacrtom ne daje takav značaj novome sudu, njegove pojedinačne odredbe su u mnogome problematične i sa aspekta postignutih rezultata reforme pravosuđa u BiH. One zapravo mogu predstavljati korak nazad u njenom punom ostvarenju. Ekspertiza Centra za javno pravo upravo ukazuje na problematična mjesta Nacrta i daje konkretne preporuke za poboljšano reguliranje materije povezane sa još jednom sudskom instancom na državnom nivou. Ekspertiza se može preuzeti ovdje.

Sud Europske unije ukinuo Direktivu o zadržžavanju podataka

Presudom od 8. aprila 2014. godine, Sud Europske unije je u predmetu C-293/12 i C-594/12 Digital Rights Ireland, Seitlinger i dr. proglasio nevaljanom Direktivu o zadržavanju podataka (Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. marta 2006), koja je omogućavala široko i osobito teško miješanje u temeljna prava na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka. Glavni cilj direktive bio je usklađivanje odredaba država članica Evropske unije koje se odnose na obaveze zadržavanja određenih podataka koje skupljaju ili obrađuju pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža. Na taj način direktiva je osiguravala dostupnost ovih podataka u svrhu sprječavanja, istrage, otkrivanja i progona teških kaznenih djela povezanih s organiziranim kriminalom i terorizmom. Pružatelji podataka morali su zadržavati podatke o prometu i lokaciji kao i s tim povezane podatke nužne za identificiranje pretplatnika ili korisnika; direktiva nije dopuštala zadržavanje sadržaja komunikacije i informacija kojima se pristupa. Saznaj više...

 

Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH: nacrt, izmjene i dopune (ZOSPI BiH)

Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH donesen je 2000. godine. BiH je prva država u regionu koja je donijela  ovaj zakon. Prvobitni tekst ZOSPI je sadržavao niz manjkavosti koje su rezultirale problemima u primjeni. Izmjene i dopune ZOSPI koje su uslijedile 2006, 2009. i 2011. godine nisu uspjele otkloniti probleme uočene u praksi i omogućiti građanima da ostvare svoje pravo na slobodan pristup informacijama. U maju 2013. godine Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH je inicirala izmjene i dopune ZOSPI koje su rezultirale Nacrtom Ministarstva pravde BiH. Nacrt koji je predviđao ukidanje standarda „test javnog interesa“ našao se na meti kritika nevladinog sektora i novinara, te je ubrzo povučen iz zakonodavne procedure. U januaru 2014. godine na snagu su stupile izmjene i dopune ZOSPI jednoglasno usvojene u Parlamentarnoj skupštini BiH. U radu saradnice CJP, Ene Gotovuša, dat je hronološki prikaz izmjena i dopuna ZOSPI, ukazano na sporna rješenja i pomake pri ostvarivanju prava na pristup informacijama na državnom nivou. Analiza se može preuzeti ovdje.

Nacrt prijedloga Zakona o državljanstvu Republike Srpske i njegova usklađenost s Ustavom BiH i Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine

Vlada Republike Srpske je na sjednici od 13. februara 2014. utvrdila nacrt entitetskog zakona o državljanstvu. U analizi Frane Staničića ovaj nacrt uspoređen je s važećim Zakonom o državljanstvu BiH. Utvrđeno je da nacrt entitetskog zakona o državljanstvu sadrži određena odstupanja od Zakona o državljanstvu BiH. Neka od tih odstupanja su, vjerojatno, posljedica terminoloških razlika, ali su neka posljedica jasnog i svjesnog odstupanja od Zakona o državljanstvu BiH. Budući da je Zakonom o državljanstvu BiH u čl. 1 st. 2 propisano da zakon koji uređuju materiju entitetskog državljanstva mora biti u skladu s njegovim odredbama, jasno je da sve neusklađene norme moraju biti uklonjene. Posebno se ističe direktna suprotnost odredbe 4 Zakona o državljanstvu RS-a sa čl. II t. 4 Ustava BiH. Stančić pozitivno ocjenjuje određene nesuglasnosti sa Zakonom o državljanstvu BiH jer smatra da ih treba razmotriti u svjetlu izmjena Zakona o državljanstvu BiH. Ovo se posebno odnosi na mogućnost poništavanja rješenja o otpustu iz državljanstva kada osoba koja je izgubila državljanstvo BiH otpustom ne stekne strano državljanstvo. Zakonu o državljanstvu RS-a nedostaju odredbe o sustavu nadzora nad primjenom toga zakona, pa bi se tekst zakona morao dopuniti u tom smislu. Cijela analiza se može preuzeti ovdje.

Pozicija pacijenata u Republici Srbiji: javnopravni mehanizmi i njihova zaštita

Pozitivni propisi u Republici Srbiji prepoznaju poziciju pacijenta, uređuju je u rangu zakona, ali nedovoljno dobro je shvataju i brane. U analizi saradnice CJP iz Beograda Hajrije Mujović-Zornić ističe se da niz propisa uređuje materiju zdravstvene zaštite većinom sa stanovišta proceduralnih pitanja dok suštinska pitanja pozicije pacijenta i njegovih ličnih prava stoji u drugom planu i često nije dovedena do kraja. O javnopravnim aspektima ovog problema u analizi koja se može preuzeti ovdje.

Položaj pacijenata u Republici Hrvatskoj: legislativa i praksa

U analizi položaja korisnika zdravstvenih usluga u Republici Hrvatskoj Đule Rušinović-Sunara pokazuje se da su pacijenti u približno sličnom statusu kao i u zemljama iz regiona i zemljama članicama Europske unije. Autorica smatra da je položaj pacijenata ovisan o općim društvenim teškoćama, a Republika Hrvatska ni po tome ne odskače niti u regiji niti u ukupnoj Europi. U pogledu općih karakteristika položaja hrvatskih pacijenata u analizi se ističe slab položaj u društvu, slab utjecaj na sustav zdravstva, slaba zaštita ljudskih i osiguraničkih prava i sve lošija dostupnost zdravstvenih usluga sa sve lošijim perspektivama. Analiza se može preuzeti ovdje.

Finansiranje zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja

U analizi Zilhe Adamej predstavlja se sistem finansiranja zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u F BiH. Ovaj sistem je decentraliziran i baziran je na autonomiji kantona. Autorica pokazuje da on u ostvarivanju i alokaciji sredstava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja proizvodi značajne razlike, kako u obimu prava osiguranih lica na zdravstvenu zaštitu tako i u pogledu dostupnosti zdravstvene zaštite. Položaj pacijanata je u tom ustrojstvu sve prije nego jednak ili ujednačen. Razlike u ostvarivanju sredstava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja po kantonima su uzrokovane razlikama u obuhvatu stanovništva zdravstvenim osiguranjem, neujednačenim stopama i osnovicama za obračun doprinosa, broju zaposlenih, visini plaća. Analiza se može preuzeti ovdje.

Nadležna tijela i postupci u Hrvatskoj kao državi izvršenja kod provedbe europskoga uhidbenog naloga (marginalije uz dva recentna slučaja)

Vijeće Europske unije donijelo je 13. lipnja 2002. Okvirnu odluku o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica. Republika Hrvatska implementirala ju je 2010. godine Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije. U analizi Miljenka Giunia predstavljaju se odredbe toga zakona kao i tijela (organi) koji sudjeluju u postupku. Sve je povezano sa dva slučaja koji su početkom 2014. godine zaintrigirali hrvatsku stručnu i političku javnost. Problematizira se tumačenje Okvirne odluke domaćeg zakona u vezi s razlozima odbijanja provedbe uhidbenog naloga, i to razlozima koji su isticani u dvama razmatranim postupcima. Analizira se odluka Ustavnog suda donesena u jednom od tih slučajeva, a u vezi s mogućom povredom ljudskih prava i temeljnih sloboda. Autor zaključuje da je bilo osnove za drugačiju odluku. Analizira se pozicija Državnog odvjetništva u postupku predaje i kritikuje se rješenje hrvatskog zakonodavca i suprotstavlja mu se slovenski primjer. U svakom slučaju, ni Okvirna odluka Vijeća, kao ni Zakon (koji je mora slijediti), utvrđuje autor, ne ostavljaju državi izvršenja mnogo manevarskog prostora za suprotstavljanje nalogu, pa se interesi države izvršenja mogu zastupati jedino štiteći pravni poredak uz inzistiranje na poštivanju usklađenih pravila. Analiza se može preuzeti ovdje.

Iz prakse njemačkog Saveznog ustavnog suda, o izuzeću sudije zbog moguće neobjektivnosti u tzv. Šamija-postupku

Potpredsjednik njemačkog Saveznog ustavnog suda (Bundesverfassungsgericht) prof. dr. Ferdinand Kirchhof neće učestvovati u tzv. Šamija-postupku (Kopftuchverfahren – postupak marama). To je odlučio Ustavni sud u rješenju od 26. februara 2014. koje je objavljeno 13. marta 2014. (1 BvR 471/10 i 1 BvR 1181/10 ). Rješenje je donošeno zbog ustavne tužbe protiv tzv. zabrane šamija (Kopftuchverbot) u saveznoj zemlji Nordrhein-Westfalen. Podnositeljice žalbe su pokrenule postupak nakon što su otpuštene kao zaposlenice u javnim školama, gdje su trebale da skinu marame koje su nosile iz vjerskih razloga. Podnositeljice žalbe su predložili isključenje potpredsjednika zbog sumnje neobjektivnosti.

U svojoj odluci, Savezni ustavni sud smatra da su uvjeti za procjenu neobjektivnosti već ispunjeni ako stranka u postupku uz razumne procjene svih okolnosti ima razloga da sumnja u nepristrasnost sudije. Nakon procjene svih okolnosti, sud je zaključio da postoji sumnja u nepristrasnost potpredsjednika. Iako potpredsjednik nije bio uključen u prethodnom postupku u rad suda, iako njegovo učešće u zakonodavnom procesu nekoliko saveznih njemačkih zemalja i izraz njegovog naučnog mišljenja o ovom pitanju po zakonu nije problematičan, kao dodatni element procjene ulazi, međutim, činjenica da je on 2003. godine predstavljao saveznu zemlju Baden-Württemberg u sličnom postupku pred Saveznim ustavnim sudom i da je potom oblikovao, savjetovao, podržao i pratio zakonsku odredbu za ovu saveznu zemlju, koja je nakon toga služila saveznoj zemlji Nordrhein-Westfalen i drugim zemljama kao model za izradu zakonskog koncepta koji je u pitanju u konkretnom postupku. Pošto potpredsjednik, iz tog razloga, ima neku vrstu autorstva u pogledu zakonskog koncepta koji se ocjenjuje, on neće učestvovati u ovom postupku. Odluka se može preuzeti ovdje.

Krivična odgovornost članova Parlamentarne skupštine BiH za neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i ESLJP: Ustavnopravna (ne)opravdanost

Izvršavanje odluka sudova je temelj svakog pravnog sistema. Odluka suda koja se ne sprovede, neće proizvesti željeni učinak. Bosna i Hercegovina, također, posjeduje mehanizme koji trebaju osigurati efikasnu provedbu sudskih odluka, ali i dalje ima određene probleme u provođenju odluka Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava. Neprovođenje odluka ovih sudova predstavlja krivično djelo prema članu 289 Krivičnog zakona BiH i direktno dovodi članove oba doma PS BiH u situaciju krivično-pravne odgovornosti. Mahir Muharemović, zastupa u ovoj analizi tezu da mehanizam krivičnog gonjenja članova PS BiH, u slučaju neizvršenja odluka US BiH i ESLJP, za čije provođenje je nužna zakonodavna ili amandmanska aktivnost, ostaje krivično-pravno neprovodiv i ustavno-pravno djelimično neopravdan. On pokazuje kakve prepreke postoje za gonjenje, kao i za nedopustivo zadiranje u samu suštinu ustavnog sistema BiH. Analiza se može preuzeti ovdje.

Novi hrvatski zakon o radu - analiza inicijative Vlade i pregovora socijalnih partnera

U Hrvatskoj je nakon jednogodišnjih pregovora utvrđen prijedlog novog Zakona o radu i on je upućen u saborsku proceduru. Suradnica FCJP Nataša Novaković, u analizi koju objavljujemo, pokazuje da se ne radi o prijedlogu sveobuhvatnih izmjena Zakona o radu, nego tek o manjoj reformi, koja se najvećim dijelom odnosi na organizaciju radnog vremena i uvođenje upravnih mjera. Ostale izmjene su uglavnom marginalne, odnosno sadrže određena poboljšanja regulative i otklanjanje nejasnoća, međutim bez dalekosežnih posljedica. Analiza se može preuzeti ovdje.

Saopštenje povodom socijalnog bunta građana BiH

Socijalni bunt predstavlja legitimnu reakciju na korumpirani i nepravedan sistem vladavine u BiH. Vaninstitucionalne korekture institucionalne nepravde su opravdane i zaslužuju podršku: pozitivni bilans socijalnog bunta daleko nadilazi materijalnu štetu, a štete koje su prouzrokovane namještenim tenderima, zaposlenim rođacima i političkim saveznicima, korumpiranim zdravstvom i obrazovanjem, neefikasnim sudovima i, naprimjer, politički usmjeravanim tužilaštvima, daleko nadilaze sumu svih šteta koje je donio socijalni bunt. Kompletno saopštenje možete preuzeti ovdje, a verziju na engleskom jeziku ovdje.

Odnos medija u Federaciji BiH prema pravosuđu: slučaj krize vlasti u (Federaciji) BiH 2012-2013.

Naš saradnik Bodo Weber (Berlin) prikazuje medijsko izvještavanje između maja 2012. i marta 2013. godine u Federaciji BiH. Iz njega se vide tipične konstante političkog žurnalizma. Naime, stranački i politički konflikti se u prikazanim štampanim medijima artikuliraju kao raspoznatljivo podržavanje konkretne političke partije. Weber na osnovu prikaza medijskog izvještavanja zastupa tezu da u Federaciji BiH postoji sprega političkih stranaka i medija i da se taj odnos negativno reflektira na rad pravosudnih institucija. Rad se može preuzeti ovdje.

Izbor sudija i tužilaca u Austriji

Instruktivan i kratak prikaz osnovnih pravila za izbor sudija i tužilaca u Republici Austriji u radu saradnice CJP Mirhe Karahodžić. Rad se može preuzeti ovdje.

Pregled i smjer razvitka ustavnosudskih standarda za zaštitu ljudskih prava u Republici Hrvatskoj

Hrvatsko ustavno sudovanje se, kao i sudovanje u ostalim zemljama regiona, oslanjalo na praksu Evropskog suda za ljudska prava i u dvanaestogodišnjoj praksi je od klasične provjere ustavnosti i zakonitosti napredovalo prema sudu pune jurisdikcije koji je utvrđivao specifične povrede ustavnog prava, a posebno, povrede zagarantiranih ljudskih prava.

U analizi sutkinje Ustavnog suda Republike Hrvatske Slavice Banić, prikazan je razvoj ustavnog sudovanja u Hrvatskoj i identificiran je aktuelni trend: uspostavljanje obavezujućih standarda u okviru jurisdikcije Evropskog suda za ljudska prava. No, ova jursidikcija istovremeno predstavlja i ograničavajući faktor („prepreku“) u pogledu mogućnosti razvijanja vlastitih standarda za područje primjene ljudskih prava. Autorica upravo ukazuje na potrebu iznalaženja puteva suradnje hrvatskog Ustavnog suda sa Evropskim sudom za ljudska prava kako bi se u odnosu na Ustavni sud Hrvatske potisnulo sve češće poimanje Evropskog suda kao suda četvrte instance. Teza o dijalogu sudova predstavlja spasonosno rješenje. Ono unekoliko podsjeća na stav njemačkog Ustavnog suda o dijalogu sa Evropskim sudom (Luxemburg) i na sličan način ukazuje slabo mjesto dijaloške teze: oba suda ne stoje u jednakom rangu, nego su hijerarhijski jasno definirani u korist primata Evropskog suda za ljudska prava, oba suda koriste različite izvore i citiraju različite propise. Zapravo, stvarni dijalog neće biti moguć! Analiza se može preuzeti ovdje.

Uloga VSTV BiH u imenovanju nosilaca pravosudnih funkcija: stanje i perspektive

U analizi Davora Trlina iznosi se stajalište da je VSTV vlastitim poslovnikom propisao nedovoljno transparentnu proceduru, koja se nije bitno popravila ni zadnjim izmjenama i dopunama. Autor se osvrće na ulogu zakonodavne vlasti u proceduri imenovanja tužilaca i sudija i iznosi vlastite prijedloge za reformu VSTV-a BiH. Analiza se može preuzeti ovdje.

Izvršenje presuda upravnih sudova u Hrvatskoj - otvorena pitanja i mogućnosti njihova rješavanja

U analizi izvršenja presuda upravnih sudova u Hrvatskoj, Alen Rajko ukazuje na nekoliko problema koji su se pojavili u novijoj praksi izvršenja presuda i na osnovu njih ukazuje na slabosti regulacije izvršenja. Analiza donosi konkretne prijedloge za dodatnu regulaciju područja izvršenja hrvatskih upravnih sudova. Analiza se može preuzeti ovdje.

Princip slobodnog mandata u Ustavima Republike Srbije od 1990. i 2006. godine

U analizi slobodnog mandata Đorđe Marković pokazuje na primjeru ustavnih rješenja Republike Srbije da je ovaj element demokratskog odlučivanja neophodno zadržati, no da ga u politički nefunkcionalnom društvu, kakvo je srbijansko, treba u izvjesnoj mjeri korigirati. Slobodan mandat nije jedina, ali je svakako prva brana u obuzdavanju svemoći, ali i samovolje političkih partija. Rad je fokusiran na jedan problem koji je u demokratijama regiona već uočen. Na osnovu važećih odredbi iz Ustava Republike Srbije iz 2006. godine i doktrinalnih principa, autor pledira u korist zabrane imperativnog mandata. Rad se može preuzeti ovdje.

O potrebi unapređivanja zakonskog okvira za rad Zaštitnika građana

Zaštitnik građana je u Srbiji prvi put uveden zakonom iz 2005. godine, a Ustavom Srbije iz 2006. godine je Zaštitnik postao i ustavni organ. U međuvremenu je uočeno da je neophodno dopuniti zakonski okvir, tako da je polovinom 2013. donešen nacrt zakona kojim se mijenja i dopunjuje postojeći Zakon o zaštitniku građana. U radu Luke Glušca razmatraju se pitanja potrebe zaštite naziva i obilježja Zaštitnika građana, dužine njegovog mandata i mogućnosti reizbora, zatim pitanja odabira i broja specijalističkih oblasti koje ulaze u krug nadležnosti zamjenika Zaštitnika građana, kao i kriterijumi za izbor zamjenika i za osiguravanje finansijske nezavisnosti. U rezultat ulazi zaključak da je potrebno unaprijediti zakonski okvir za rad Zaštitnika građana kako bi došlo do njegove reakreditacije kao nacionalne institucije za zaštitu i unapređenje ljudskih prava sa najvišim statusom; akreditacija će uslijediti 2015. godine. Rad se može preuzeti ovdje.

Neki aspekti implementacije odluke Ustavnog suda BiH U-9/09 za Grad Mostar

O slabostima presude Ustavnog suda o Gradu Mostaru advokat Damir Sadović piše iz perspektive njene utemeljenosti i primjenjivosti. Težište kritike je na problemu izolovanog tretmana Grada Mostara i primjene standarda koji nisu zadovoljeni u analognim situacijama (za ostale gradove BiH). Analiza se može preuzeti ovdje.

Upis činjenica u matičnu knjigu rođenih - rešavanje problema lica koja nisu upisana u matičnu knjigu rođenih u Republici Srbiji

Saradnica CJP iz Beograda, Jasmina Benmansur, se bavi opisom opštih mjesta u vođenju matičnih knjiga. Ovim pregledom autorica nas podsjeća na normiranje i praktičan rad sa podacima koji se unose u matične knjige u Srbiji. Rad se može preuzeti ovdje.

Naučni skup Izbor sudija u Republici Srbiji i državama regiona - norma, praksa, predlozi za promenu

Izbor sudija je centralna tema pravne države. Uspostavljanje pravne države je u najdirektnijoj zavisnosti od institucionalnih i materijalnih garantija nezavisnog suđenja koje se praktično može osigurati tek na osnovama optimalnog izbora sudija. Tema je izuzetno značajna za države regiona, budući da uspostavljanje demokratije podrazumeva uspostavljanje materijalne nezavisnosti sudstva koja, izvan ustavnih i pravnih proklamacija, mora biti obezbeđena u stvarnom životu. Dinamične ustavne i zakonske promene koje su završene ili su u toku u državama regiona dokazuju da je izbor sudija upravo identifikovan kao centralna tema pravnodržavnog uobličavanja postjugoslovenskih država. Saznaj više...

Prijedlog Zakona o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora

SDP BiH je u decembru 2012. godine, na osnovu postignutog Sporazuma sa SNSD o programskoj/projektnoj saradnji u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u BiH 2012-2014, dostavio Vijeću ministara BiH nacrt Zakona o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora na dalje postupanje. U analizi Milene Savić prikazane su odredbe novopredloženog Zakona s aspekta njihove usklađenosti sa pravnim sistemom BiH i međunarodnim ugovornim pravom, kao i komparativni prikaz u pogledu zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora susjednih država. Analizu možete preuzeti ovdje.

Informacija za štampu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maktouf i Damjanović protiv BiH od 18. jula 2013. (Aplikacije br. 2312/08 i 34179/08)

Europski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku u slučaju „Maktouf i Damjanović protiv BiH“, u kojoj navodi da Sud BiH nije trebao retroaktivno primijeniti Krivični zakon iz 2003. u predmetima ratnih zločina.

U konačnoj presudi „Maktouf i Damjanović protiv BiH“, Sud je odlučio da je došlo do povrede člana 7 (nema kazne bez prava).

Iračanin Abuladhim Maktouf odslužio je petogodišnju kaznu, dok Goran Damjanović služi svoju kaznu u Bosni i Hercegovini, na koje ih je Sud BiH osudio zbog počinjenih ratnih zločina primjenjujući Krivični zakon BiH, koji nije postojao u vrijeme kada su počinili krivična djela za koja su suđeni.

Retroaktivna primjena zakona je u suprotnosti sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima, zbog čega su Maktouf i Damjanović tužili Bosnu i Hercegovinu. Presudu na engleskom jeziku možete preuzeti ovdje, a prevod presude ovdje.

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu

Predložene izmjene i dopune Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH dio su grupe zakonskih rješenja koja su se u skorije vrijeme našla u parlamentarnoj proceduri i koja su, kako u javnosti tako i među poslanicima, izazvale burne reakcije. Ovim izmjenama se prava na olakšane prijave prebivališta povratnika i raseljenih lica na njihova prijeratna mjesta stanovanja, nisu dirala. Dakle, odredbe o postupku olakšanog prijavljivanja prebivališta (na prijeratnoj adresi povratnika) ostaju i dalje na snazi, tako da uz adekvatnu primjenu Zakona lišenu bilo kakvih zloupotreba i pogrešnog tumačenja, povratnička prava u ovoj oblasti neće biti ugrožena. O ostalim detaljima koji prate noveliranje Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH u analizi saradnice CJP Amre Ohranović. Analizu možete preuzeti ovdje.

Uvođenje zdravstvenog (uključujući spolnog) odgoja u osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj

Uvođenje novog nastavnog predmeta „Zdravstveni odgoj“ u osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj je brzo postalo važnom temom čiji su značaj mediji pažljivo isticali.  U centru rasprava su se nalazili svjetonazorski argumenti koji su ukazivali na sukob konzervativnih i liberalnih društvenih struja. Vrhunac je predstavljalo podnošenje tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske i donošenje odluke Ustavnog suda o privremenoj obustavi provođenja nastave zdravstvenog odgoja.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske, Višnja Ljubičić, u analizi iznosi relevantne informacije koje omogućuju cjelovit uvid u uvođenje zdravstvenog odgoja, uključujući spolnog odgoja u hrvatski sistem opšteobaveznog i srednjoškolskog obrazovanja, od prvih inicijativa krajem 90-ih godina do danas. Analiza se može preuzeti ovdje.

Posebni zakoni kao rješenje investicijskih problema u RH: Zakon o igralištima za golf i Zakon o strateškim investicijskim projektima RH

U Hrvatskoj je na snazi Zakon o igralištima za golf, a na proceduru usvajanja čeka Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske. Oba zakona su problematična: u pogledu usklađenosti sa hrvatskim ustavom, na jednoj, i u pogledu prilagođenosti međunarodnim ugovorima koje je ratificirala Hrvatska, na drugoj strani. U analizi docenta na Katedri za upravno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Frane Staničića, ovi se zakoni ne dovode u pitanje zbog lošeg jezičkog stila i gramatičkih slabosti nego upravo zbog niza regulativnih rješenja koja ukazuju na propuste hrvatskog Sabora pri utvrđivanju opšteg interesa. Analiza se može preuzeti ovdje.

Vremensko ograničenje primjene hrvatskog Zakona o pravosudnoj saradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU - na marginama (još) jednog zakonodavnog eksperimenta

Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu je pravni instrument kojim je tradicionalni sustav izručenja (ekstradicije) supstituiran sustavom predaje okrivljenika. Ona se temelji na poštivanju načela uzajamnog priznanja i izvršenja odluka pravosudnih tijela država članica Europske unije. Uvođenjem vremenskog ograničenja u primjeni Europskog uhidbenog naloga, a prije svega načinom na koji je to učinjeno, Hrvatska je postupila suprotno obvezama preuzetim u pregovorima s Europskom unijom. Ona je time ne samo povrijedila europsku pravnu stečevinu već je dovela u pitanje kazneni progon počinitelja koji su na području Republike Hrvatske počinili kaznena djela nakon 7. kolovoza 2002. godine. Brisanjem vremenskog ograničenja u posljednjoj noveli Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije provedeno je formalno usklađivanje s acquisom, no ostaje vidjeti kako će konflikt s Europskom komisijom utjecati na poziciju Hrvatske glede mogućnosti iniciranja eventualne rasprave o izmjenama članka 32 Okvirne odluke. O problemima koji nastaju vremenskim ograničavanjem primjene hrvatskog Zakona o suradnji u analizi suradnika CJP Davora Derenčinovića. Analizu možete preuzeti ovdje.

Pravo sporta u Hrvatskoj - aktualna pitanja i dvojbe