...naučnika, književnika i umjetnika iz zemlje i dijaspore, zajedno sa osam vanstranačkih organizacija demokratskog civilnog društva.

 

Dame i gospodo, Vaše ekscelencije,

Zabrinuti za sudbinu naše lijepe, ali napaćene domovine, molimo vas da, u ime temeljnih vrijednosti čovječanstva, učinite sve što je u vašoj moći da se obnovi i učvrsti demokratski, multietnički i multikulturalni karakter Bosne i Hercegovine, kao jedinstvene, održive, funkcionalne i prosperitetne europske države.

Dejtonsko-pariškim sporazumom (novembar-decembar 1995), pod pritiskom međunarodne zajednice, prekinut je rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995). Ta se činjenica neosporno mora cijeniti kao pozitivno dostignuće.

Nažalost, sva kasnija događanja pokazala su da je prekid ratnih operacija bio gotovo jedino pozitivno dostignuće tog sporazuma u odnosu na ponovnu uspostavu Bosne i Hercegovine kao funkcionalne demokratske države.

Neka od rješenja iz Dejtonsko-pariškog sporazuma, iznuđena imperativom zaustavljanja oružanog sukoba, nisu u skladu sa međunarodnim demokratskim standardima, i pokazala su se kao nepremostiva prepreka u svim aspektima reintegracije Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države ravnopravnih građana i naroda.

Dejtonsko-pariški sporazum promijenio je i ime naše države, isključivši iz naslova riječ “Republika” koja je, međutim, zadržana u nazivu jednog od entiteta.

Legalizovano je stanje uspostavljeno silom i genocidnom politikom i praksom snaga koje su osmislile, otpočele i vodile rat. Formirane su administrativne strukture kakve nemaju uporišta u našoj tradiciji, i koje nisu uobičajene u odnosu na standarde drugih višenacionalnih demokratskih država.

Entiteti uspostavljeni Dejtonsko-pariškim sporazumom uglavnom nisu ispoštovali dvije osnovne odredbe toga sporazuma - odredbu o privođenju pravdi i kažnjavanju odgovornih za počinjene zločine, i odredbu o povratku prognanih i izbjeglih u njihove domove.

Iz entitetskih struktura nisu odstranjene snage koje su osmislile, započele i vodile rat (onako kako je izvršena denacifikacija u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata), pa su one ostale politički aktivne i danas.

Onemogućavanjem povratka izbjeglih i prognanih promijenjena je nacionalna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine.

U takvim okolnostima zloupotrebljava se entitetsko glasanje, pa pozicija dezintegracionih nacionalističkih snaga postaje dominantna, dok se uloga demokratskih integrativnih elemenata bosanskohercegovačkog društva u potpunosti degradira i marginalizira. Na taj se način blokira svaka inicijativa da se, poboljšavanjem ustavnih rješenja ili na druge načine, ovakvo neodrživo stanje promijeni u smislu uspostavljanja istinskog, demokratskog, multietničkog i multikulturalnog društva, lišenog diskriminacije i aparthejda po nacionalnoj, vjerskoj, političkoj ili drugoj osnovi.

U prilog našoj konstataciji o neodrživosti ovakvog stanja govori ocjena Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je ustavni sistem u Bosni i Hercegovini diskriminatorski i protivan Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. I ta ocjena i sve druge pozitivne inicijative u cijelosti se ignorira.

Ozbiljni analitičari upozoravaju na teško stanje u svim segmentima života u Bosni i Hercegovini, bez obzira na entitetsku ili nacionalnu pripadnost građana.

Entitetske vještačke granice, formirane vojnom silom medjunarodne zajednice po Daytonskom sporazumu, najviše su obezglavile krupna bosanskohercegovačka preduzeća, koja su bila nosioci izvoza roba i usluga iz zemlje. Tako je njihova glava upravlajanja ostala u jednom, a fabrike u drugom entitetu.Pored lošeg upravljanja rascjepkanom državom u svim sferama vlasti,  nije nikakvo čudo da sadasnji izvoz roba i usluga iz oba entiteta, poslije 15 godina Daytonskog mira, čini tek polovinu predratnog izvoza iz čitave Bosne i Hercegovine, iz 1990. godine. I zato inostranii dug zemlje eksponencijalno raste.

Zato su potrebne korjenite promjene. A to znači – bosanskohercegovačko demokratsko civilno društvo, zajedno sa međunarodnom zajednicom, mora ući u presudan konfliktni proces da se mjenja opći, dugotrajan i negativan nacionalistički status-quo koji ne dopušta nikakav progres i nadu za budućnost. To znači, takođe, da se ponovno izgradi cjelovita, multietnička, funkcionalna i europska država Bosna i Hercegovina, koja je strateški i brutalno razorena u Daytonskom sporazumu (1995). Kao jedan od praktičnih rezultata ove destrukcije države mi imamo danas u zemlji eksponiranje jezika  mržnje kod nekih vodećih političara.

Očigledno je kako sve upućuje na moguću novu agoniju žitelja Bosne i Hercegovine i moguće novo žarište nestabilnosti, kako u regiji tako i u međunarodnim razmjerama.

Unatoč svijesti da se mir i budućnost za Bosnu i Hercegovinu mora kreirati unutrašnjim snagama, mi smo duboko uvjereni da politička situacija u zemlji i sastav zastupnika izabranih na posljednjim izborima (3. oktobar / listopad 2010) nije takav da se bez značajne intervencije međunarodne zajednice mogu uspješno donositi bilo kakve vitalne odluke o potrebnim promjenama postojećeg nedemokratskog i oktroiranog ustava.

Najvažniji dokaz za ovu tvrdnju je činjenica da je taj isti oktroirani Ustav, koji predstavlja glavnu prepreku reintegraciji i funkcioniranju Države, usvojen u Daytonu (novembar 1995) pod neposrednim rukovođenjem međunarodne zajednice, koja i danas, sa svojim krupnim Bonskim ovlaštenjima, vrši kontrolu situacije u zemlji.

Dejtonski sporazum je potpisan bez znanja naših građana, i sve do danas još nije preveden zvanično sa engleskog na jezike kojim govore stanovnici Bosne i Hercegovine. Isto tako, ni legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, države priznate od Ujedinjenih nacija (1992) koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo da donese „Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma prije 15 godina, nikada nije donijelo takvu Odluku, a niti Parlamentarna skupština legalne Republike Bosne i Hercegovine.

Činjenica da ni pet mjeseci poslije provedenih formalno slobodnih izbora, pod dominacijom nacionalističkih snaga, nije formirana vlast, ni Vijeće ministara BiH, pokazuje da država u Bosni i Hercegovini, pošto je radikalno slomljena u Daytonu, nije sposobna za normalno pravno funkcioniranje, nije sposobna da razvija ekonomiju, nije sposobna da štiti ljudska prava svojih građana u zemlji i u inostranstvu i nije sposobna da štiti ni svoj vlastiti suverenitet od uplitanja susjednih država.

Kompletan dokument možete preuzeti ovdje.

Odgovor NATO-a možete preuzeti ovdje.